Sezona parenja kod mačaka više ne postoji

Kad pričamo o razmnožavanju mačaka, mnogi ljudi i dalje misle da je “sezona parenja” samo u veljači. Nekad je to stvarno više vrijedilo – mačke su bile vezane uz duljinu dana i toplije mjesece. No danas je situacija drukčija.

Razlika između nekad i danas je u tome što smo mi promijenili uvjete u kojima mačke žive. Hrane ima tijekom cijele godine – u kontejnerima, na hranilištima, uz kuće i zgrade – pa prirodni ritam više nema onu ulogu koju je imao prije. Gradovi i sela su puni dostupne hrane, a zime su blaže nego nekad. Tjeranje se događa i usred siječnja, ali i u srpnju, rujnu ili prosincu. Sezona parenja kod mačaka više praktički ne postoji.

Ženka može prvi put ostati skotna već sa šest mjeseci. Trudnoća traje oko 63 dana. Nakon što okoti, vrlo brzo ponovno može ući u tjeranje, ponekad već nakon nekoliko tjedana. U praksi to znači dva, a nerijetko i tri legla godišnje.

Ako u jednom leglu bude četiri do pet mačića, brojke kroz nekoliko godina postaju zastrašujuće. Jedna nekastrirana ženka i njezini potomci mogu rezultirati desecima, pa i stotinama novih mačaka. A na terenu to znači mačiće rođene u grmlju, pod automobilima, u napuštenim objektima. Znači bolesti, glad, parazite i stradavanja. Znači borbu za opstanak od prvog dana.

I koliko god se kastriralo – uvijek ima novih. Uvijek se pojavi još jedna nekastrirana ženka. Uvijek netko “nije stigao”, “nije znao”, “nije mislio da je hitno”. I taj jedan propust znači novo leglo. I novi krug koji kreće ispočetka.

Zato kastracija nije protiv prirode. Mi smo već odavno promijenili prirodne uvjete u kojima mačke žive. Ako ih hranimo i živimo uz njih, onda imamo i odgovornost spriječiti patnju koja dolazi s nekontroliranim razmnožavanjem.

Zato molim te – ne filozofiraj, kastriraj.

Od filozofije nitko nije ostao sit, siguran i preživio život na ulici.

Od kastracije jest.